McLaren, Norman

McLaren, Norman, kan. redatelj i animator škot. podrijetla (Stirling, Škotska, 1914 – Montreal, 1987). Studirao umjetnost, a od 1933., nakon što je slučajno našao komad film. vrpce i na mjestu oprane emulzije ucrtao svoje crteže te to projicirao, posvetio se filmu. Do 1939. eksperimentira u skladu s tim iskustvom. Nakon boravka i rada (namjenski i eksp. filmovi) u Londonu i New Yorku, na poziv J. Griersona 1941. trajno se nastanjuje u Montrealu, 1942. osniva animacijski odjel Nacionalnog film. odbora te realizira seriju namjenskih i kulturnih filmova s eksp. elementima (To je veslanje, 1944; Gore na planinama, 1945; Siva kokica, 1947). Boravio je i u Kini i Indiji, gdje je kroz radionice animacije sudjelovao u opismenjavanju. Realizirao je osamdesetak filmova koji se mogu razvrstati u tri skupine: filmove u kojima eksperimentira s pokrenutim predmetima, filmove gdje je crteže (a u nekima i sintetski zvuk) ucrtavao izravno na film. vrpcu i filmove u kojima dočarava vlastitu fascinaciju pokretom ljudskog tijela (baletom). Najpoznatiji filmovi u kojima pokreće predmete i ljudske likove tehnikom piksilacije (metodom »preskočenih« kvadrata u snimanju realnog vremena ili tzv. snimanjem stop-frame) su → Susjedi (Oscar) i Priča o stolici (1957). Među filmovima u kojima eksperimentira s vizualnim i podsvjesnim, nanoseći grafičke ili slikarske otiske izravno na vrpcu, izdvajaju se Fiddle-de-dee (1947), Begone Dull Care (1949), Blinkity Blank (1955) i Sinchromy (1971). Tehnikom višestrukog ponavljanja dvostrukih ekspozicija i pretapanja stvorio je autentična djela nadahnuta baletom – Pas de deux (1965) i Narcis (1983). Neprestano je eksperimentirao i sa stereoskopskom trodimenzionalnom animacijom. Zbog dosljedne posvećenosti eksperimentiranju u animaciji, odn. pretvaranja prostora (film. vrpca i predlošci koji se snimaju ili izravno nanose na nju) u vrijeme (percepcija projekcije filma), obilježenog iznimnom preciznošću poetske artikulacije, M. se drži jednim od najznačajnijih film. autora uopće. Zaokupljen je protokom vremena i intelektualno-umj. naporom da se ono definira ritmom izmjene film. kvadrata u vremenu koje pretvara prostor u neprestanu mijenu; složenost njegovih filmova očituje se i u mogućnostima njihove reinterpretacije u novim kontekstima. Za doprinos animaciji i ohrabrivanju animatora, na 7. svjetskom festivalu anim. filmova u Zagrebu 1986. nagrađen je prvom Nagradom za životno djelo.

J. Marušić